Voditelj kulturno-kreativne radionice u suradnji sa voditeljom sportsko-rekreativne radionice organizira posjet muzeju – Šokačka kuća u Topolju gdje se održala i kulturno-kreativna i sportsko-rekreativna radionica. Korisnice su se družile uz ugodnu šetnju po Topolju što im se jako sviđalo jer, kako kažu, do sada nisu nikada razgledale ovo selo kroz koje relativno često prolaze.
Stigavši u Šokačku kuću u Topolju uvodnu riječ o kući je rekao voditelj kulturno-kreativne radionice. Uvodnim riječima i daljnjem vođenju grupe se pridružila i jedna od korisnica – Eva Drventić koja je odrasla u okolici ove kuće a u starijoj dobi je posvetila mnogo vremena, truda i volonterskog rada da pomogne Udruzi prijatelja baranjskih starina i ostalim zaslužnim pojedicnima i entuzijastima da obnove, urede, opreme i održavaju ovu zgradu i redovan postav.
Kuća i okućnica su stilski uređeni kao etno kuća sa početka 20. stoljeća. Dio kuće je postavljen kao etno kuća a dio kao muzej i galerija. Korisnice su prošle kroz čitavu kući gdje su im predmete, namještaj i život u ovim prostorijama voditelj kulturno-kreativne radionice i Eva Drventić u detalje opisali i objasnili.
Korisnice su bile prilično zainteresirane i nije ih ni niska temperatura zraka u prostorijama kuće spriječila da prođu čitav postav. Bile su posebno zainteresirane za nošnju, krušnu peć sa kubom i bankem i za kijer – posebnu prostoriju koju je obitelj gradila za sina (ili sinove) koju bi koristio po ženidbi kao sobu za mladence. Velika napučenost i skupa gradnja i održavanje zgrada su zahtijevali posebnu domišljatost kako priskrbiti mladencima privatnost nakon vjenčanja pa je nekadašni narod na ovaj način pokušavao riješiti ovaj problem. Kijer je imao zaseban ulaz sa ganka kuće i iz drugih prostorija nije imao pristupa. Nije imao ni jedan prozor i nije imao riješeno grijanje nego su zimi u krevet unosili u krpu zamotanu ciglu ili crijep koji bi prethodno zagrijali u peći. Također u kijer roditelji s muževe strane nisu davali namještaj. Kako su i gradnja i namještaj prostorija bili vrlo skupi trošak istog se dijelio među roditeljima mladenaca pa su tako muževljevi roditelji dali prostoriju a ženini su u mirazu donijeli sav namještaj potreban mladencima.
Ovo se jako dojmilo korisnice koje su mnogo puta čule tu riječ – kijer, ali nisu znale što ustvari znači ova riječ pa im nije ni bila interesanta. Sada im se čini vrlo interesantna jer su došle do zaključka da koliko got se mnogima činilo prošlo vrijeme kao vrlo konzervativno, zatvorenog i zaostalog svjetonazora ipak su ljudi pokušavali dati mladencima privatnost i određenu slobodu za kojom mladi ljudi i danas teže i često je ne mogu dobiti.
Osim muzejskog postava kuće obišli smo i galeriju u sklopu štale Šokačke kuće u Topolju gdje je izložena izložba fotografija Romulića i Stojčića i izložba Udruge prijatelja baranjskih starina s izloženim sanducima i šublicima za odjeću koje su mlade snahe donosile u mirazu u kuću.
Korisnicama se dopao ovaj izlet i pohvalile su inicijativu Udruge prijatelja baranjskih starina za ovaj projekt u kojem su uspili opremiti Šokačku kuću. Izrazile su i žaljenje što su i one svojevremeno davale inicijativu za sličan projekt ali za baranjske Mađare no projekt je previše je ovisio o njihovom volonterskom radu dok se šira zajednica vrlo slabo uključila u isti. Ipak, radionica je završila vrlo uspješno i Topolje smo napustili u pozitivnom dojmu.
