Pavao Prakatur
U subotu, 22. sudenog, u prostorijama Osnovne škole u Duboševici, održano je predstavljanje knjige pod nazivom Baranjsko slovo, u kojoj su objavljene i pjesme preminulog Pavla Prakatura, pučkog pjesnika iz Duboševice.
Velik broj ljudi imao je priliku čuti anegdote iz Pavlovog života, neka njegova razmišljanja, kao i njegove pjesme koje su čitali Stipo Golubov i Pavlova kći Krstina Golubov.
"Pavao Prakatur rođen je 29. lipnja 1950. godine u baranjskom pograničnom mjestu Duboševici (Daljok). Prva četiri razreda osnovne škole završava u Duboševici, a preostale završava u Kneževu. Završava Gimnaziju u Belom Manastiru, te upisuje Višu upravnu školu u Sarajevu.
Nakon odsluženog vojnog roka, zapošljava se u PZ Duboševica, osniva obitelj i živi u roditeljskom domu u Duboševici sve do 1986. Tada se s obitelj seli u Branjin Vrh gdje žive sve do kupacije Baranje.
Od 1991. do 1993. živi s obitelji u Mohacsu u susjednoj Mađarskoj, ali putuje i nastavlja rad u privremeno smještenom uredu PZ Duboševica u Osijeku.
Bio je član Mjesnog odbora, aktivno pomagao u vođenju administracije udruga vatrogasaca, lovaca i dr. Nadalje, bio je član NK Omladinac, KUD Mladi šokci s kojim je obišao domovinu i brojne zemlje u inozemstvu.
Ljubav prema pisanju seže iz gimnazijskih dana. Skupio je zavidnu zbirku pjesama, koje nažalost, nisu sačuvane zbog okupacije baranje. Više proznih i literarnih radova nastalih tijekom razdoblja prognaništva, s velikom ljubavlju opisuju rodnu Baranju, narodne običaje, patnju i bol tmurnih dana, a neke radove daruje kćeri i sinu.
Pavao je naraštaj onih belomanastirskih gimnazijalaca koji su puno obećavali, a da jesu, danas imamo iz tih redova liječnike, inženjere, pravnike ekonomiste, profesore, umjetnike i znanstvenike. Istina je i to da je velik broj baš toga naraštaja preminuo. Presudni naraštaj jednoga života.
Nakon kratke i teške bolesti, preminuo je 1993. godine u kliničkoj bolnici u Osijeku. Supruga Irena, kći Kristina, sin Pave ne posjeduju taj dar za pisanje, no možda će u budućnosti pisati njegovi unuci, Ivan ili Barbara, i nastaviti tragom kojega je utjelovio njihov djed."
*Tekst preuzet iz Baranjskog slova, sv. br. 2-3., Beli Manastir, 2008.